Rekvizite
Lepeza
Ples s lepezom su znali u Egiptu, ali je lepezu u moderni orijentalni ples “donio” flamenko. Pleše se s jednom ili s dvije lepeze. Lepeze se izrađuju u nekoliko veličina, a one koje se koriste u orijentalnom plesu izrezanog su oblika, dok se za flamenko više koristi puna lepeza. Lepeze mogu na sebi imati perje ili neki materijal kao dodatak. Ples s lepezom nosi izraz ponosa i snage
Svijeće i vatra
Kult vatre potječe iz davnih vremena kada je predstavljao vezu s božanstvima ili Bogom. Svjetlost je u orijentalnim kulturama simbolizirala buđenje, pročišćenje i ljubav. Svijeće su oduvijek imale važnu ulogu u vjerskim ritualima. Zbog toga se plesačice stoljećima ponosno pojavljuju na sceni plešući s vatrom, a takav je ples vrlo mističan. Pokreti su nježni i lagani, a ritam je spor. Danas se najčešće pleše sa svijećama. Tipični rekvizit je i shamadan, veliki svijećnjak, koji se nosi tijekom plesa na glavi. Postoji i ples s tacnom punom svijeća. Alternativa takvom tradicionalnom plesu danas je show s vatrom, u kojem se rade lepeze od vatre, vatrene kugle i sl.
Smatra se da ples sa svijećnjakom potječe od tradicionalnih egipatskih svadbenih procesija (tzv. Zeffah) koje bi predvodila plesačica okrunjena svijećnjakom (shamadanom). Plesačica pleše na svadbi mladencima čitavu noć. Uloga plesačice bila je da nevjesti osvijetli put do njenog novog doma. Svijeće, kojih je na shamadanu bilo 9 ili 13, simbolizirale su svjetlost, ljubav i blagostanje.
Shamadan se također koristi u kazališnoj i folkornoj izvedbi, a namijenjen je za iskusne plesačice, kako vatra na bi ozlijedila publiku.
Sablja
Orijentalni ples sa sabljom dolazi iz Turske. Isto kao što se u egipatskom folklornom stilu trbušnog plesa sa’idi koristi štap, koristi se i sablja. Sablja koja se koristi u plesu nije naoštrena. Ples sa sabljom sadrži borilačke poze, a plesačica balansira sa sabljom na glavi, trbuhu, boku, rukama i drži publiku u napetosti. Osim što je za takav ples potrebno dosta iskustva, potrebno je i dosta vježbe i strpljenja kako bi se ovladalo rekvizitom. Plešući sa sabljom, plesačica pokazuje svoju zavidnu vještinu i sposobnost koncentracije.
Sablju kao rekvizit upotrebljavaju iskusne plasačice i profesionalne plesačice. Sablja zahtjeva iskustvo i nepogrešivu upotrebu pojedinih mišića i dijelova tijela. Ples sa sabljom publiku uvijek ostavlja bez daha. Malo tko može zamisliti koliko je truda i strpljenja potrebno kako bi se ovaj rekvizit uspješno svladao.
Veo
Veo se kao rekvizit upotrebljava najčešće. Za veo se zna još od vremena kad su se u njega u hramovima zamatale svećenice. Njegovo mjesto je u ples ponovno vratila ruska balerina, koreografkinja Ivanova, koja je poučavala plesačicu, i danas legendu orijentalnog trbušnog plesa, Samiju Gamal. Ivanova je upotrebljavala komad materijala kao pomoć za ispravno držanje u plesu. Samiju je toliko fascinirao ples s velom da ga je upotrijebila i na pozornici. Uskoro veo dobiva veliku pažnju, s njim se pleše i u kazalištu, i s pravom se naziva osnovni rekvizit.
Velovi imaju različite boje i oblike. Pleše se s jednim ili s dva vela. Ples s velom je vrlo privlačan i naglašava eleganciju pokreta tijela.
Štap
Štapovi se koriste u folklornom plesu. Pleše se s jednim ili s dva štapa, a oni mogu biti ravni (s kakvima plešu muškarci) ili zaobljeni pri vrhu (s kakvima plešu žene). Ranije su se ti štapovi izrađivali od bambusa.
Štap kao rekvizit je vrlo omiljen među plesačicama, koriste ga manje iskusne plasačice, ali također, s njim plešu i vrlo iskusne pleačice.