Razgovarali smo

Marinela i Eva su pobjednice našeg natjecanja za Miss Orijenta u senior i junior kategoriji, u dobnim skupinama plesačica starijih i mlađih od 35 godina. Kroz ovaj razgovor su nam se predstavile.

Predstavite nam se u nekoliko riječi.

Marinela: Zovem se Marinela Strejček, rođena sam i živim u Zagrebu. Po zanimanju sam frizer. Glazba i ples su mi sastvni dio života i sve svoje slobodno vrijeme posvećujem tome.

Eva: Zovem se Eva Šmit, imam 22 godine, iz Varaždina sam i studiram socijalni rad.

Od kad ste se počele baviti plesom, i koji je to bio ples?

Marinela: Tijekom osnovne škole plesala sam u folkloru i to mi je bio prvi doticaj s plesom uopće. Kasnije sam rekreativno nastavila s latinoameričkim plesovima.

Eva: Prvi ples mi je bio akrobatski rock'n'roll u osnovnoj školi, ali kratko i vrlo rano, a zatim sam se bavila još ritmikom, te standardnim i latinoameričkim plesovima.

Kako ste se odlučile za bavljenje trbušnim plesom? Kad je to bilo?

Marinela: Trbušnim plesom odlučila sam se baviti prije nekoliko godina, nakon kraćeg boravka u Americi, gdje sam nazočila nezaboravnom festivalu plesa, a od svih plesova mi je dah oduzeo upravo orijentalni trbušni ples. Po povratku u Zagreb cilj mi je bio pronaći školu orijentalnog plesa. 2006. godine saznala sam za Zuzanu, te sam, eto, od samog početka polaznica njezine škole, na što sam vrlo ponosna.

Eva: Trbušni ples sam počela plesati u listopadu prošle godine. Na to sam se odlučila jer sam se htjela početi baviti nekom fizičkom aktivnošću, a htjela sam da to bude neki ples, te da bude zabavno. Tada sam čula da je trbušni ples dobar za oblikovanje tijela i kad sam prvi put vidjela kako izgleda, stvarno me oduševio, pa sam se odlučila iskušati u njemu.

Gdje ste sve učile plesati trbušni ples?

Eva: Trbušni ples sam učila jedino u ovoj plesnoj školi.

Marinela: Kao što sam rekla, svoje prve korake počela sam učiti kod Zuzane, tako da sam ostala vjerna njenoj školi. Ali uz klasični trbušni ples, pohađam i školu Američkog tribal plesa ovdje u Zagrebu.

Što vam se najviše sviđa u ovom plesu, zašto ga plešete?

Marinela: Orijetalni ples vrlo je bogata plesna kultura, koja spaja toliko mnogo elemenata, u kojem svaka žena može uživati u mogućnostima svoga tijela i prilagoditi se pokretima. Upravo zbog toga, trbušni je ples priča koja nikada ne završava i u kojem se stiče mnogo samopouzdanja, samokontrole, ženstvenosti do 100% ljepote i radosti. I upravo zato ga plešem, jer to je čarobno putovanje u vlastitu nutrinu, te ga od srca preporučam svima.

Eva: Sviđa mi se glazba na koju se pleše, pokreti koji su ženstveni i lijepi i to što pozitivno djeluje na tijelo. Općenito obožavam plesati, to me veseli i jednostavno ne mogu sjediti na mjestu kad čujem neki dobar ritam. 


Koliko vježbate?

Eva: Osim na satovima u školi, koji put na tjedan plešem i kod kuće.

Marinela: Vježbam svakodnevno, što kod kuće, što u školama, na raznim radionicama, u slobodno vrijeme prepustim se glazbi i plesu, neki puta, kad sam u mogućnosti, čitav dan posvetim samo tome.

Jedna od vaših nagrada su radionice s odličnom češkom plesačicom i koreografkinjom Karolinom Idrisovom. Jeste li do sad već bili na nekim radionicama trbušnog plesa?

Eva: Ne, nisam još bila ni na jednoj, pa se veselim što ću uskoro biti na tim radionicama, vidjeti Karolinu, i moći učiti od nje.

Marinela: Jako sam sretna zbog nagrade koju sam osvojila, te jedva čekam listopad da krenem na radionice kod Karoline. Karolinu veoma cjenim kao umjetnicu i uživam gledati njezine nastupe. Zbog obveza, nažalost, nisam bila na radionicama koje je organizirala Zuzana, što mi je jako žao, osobito zbog radionica s Ahmedom Refatom, ali bih željela sudjelovati na svakoj sljedećoj.

Što očekujete od radionica s Karolinom?

Eva: Očekujem da ću vidjeti jednu vrhunsku plesačicu na djelu, da ću od nje puno naučiti i usavršiti svoju plesnu tehniku. I pretpostavljam da će biti naporno.

Marinela: O Karolini sam mnogo čula i divim se njenom talentu. Puno truda ulaže u svoje koreografije i nastupe, zato očekujem da ću naučiti nešto novo i nešto svojstveno samo njoj. Što ću, naravno, moći iskoristiti u svom daljnjem radu i školovanju.


Imate li neku omiljenu plesačicu ili plesača, tko je vaš plesni uzor?

Marinela: Ima jako mnogo plesača i plesačica i svatko je od njih poseban na svoj način, svatko od njih u sebi ima nešto specifično. Oduševljena sam Ahmedom Refaatom, gledajući njegov nastup i kako s lakoćom izvodi sve te pokrete na pozornici, a ustvari iza njega je ogroman trud i rad. Divim mu se kao plesaču i umjetniku. Uz njega spomenula bi jednu plesačicu, koja mi je nekako od samog početka kao nekakav uzor i poticaj. To je Sadie, koja svakim milimetrom svoga tijela dokazuje i pokazuje sve čari trbušnog plesa.

Eva: Uzor su mi neke voditeljice iz škole, od profesionalnih plesača nisam još pronašla neki određeni uzor.


Imate li iskustva s nastupima osim na Orijent Festu 2009.? Ako da, kakva su ta iskustva?

Eva: Što se plesa tiče, nastupala sam s latinoameričkim plesovima prije par godina, ali to nije bilo natjecateljskog, nego prezentacijskog karaktera. Često imam tremu, ali je uvijek i vrlo zabavno nastupati.

Marinela: Nastupala sam na prošlogodišnjem Orijent Festu. Nekako je ta odluka došla u posljednji tren, tako da je trema bila ogromna, i sve u svemu nije ispalo baš onako kako sam ja htjela. No, iskustvo kao iskustvo, dobro mi je došlo upravo zbog ovogodišnjeg Orijent Festa, na kojem sam isključila tu tremu i prepustila se, što je dalo i rezultata. A to je bit svega: prepustiti se trenutku, tamo na pozornici, i uživati.

Opišite nam kostime u kojima ste nastupale, gdje ste ih nabavile? Imate li kakve druge kostime za trbušni ples?

Marinela: Moj kostim bio je nježno zlatne boje, sama sam nacrtala kako bih htjela da izgleda, i dala ga šivati. Htjela sam nešto bogato, svjetlucavo, ali opet diskretno, tako da sam sama dodavala ukrase, jedan po jedan, i dobila upravo takav kostim, za mene unikatan i poseban. Kostima, naravno, imam još. Većinom su to već gotovi, kupljeni kostimi, koji su prekrasni, no najviše volim kad sama osmislim nešto i napravim baš onakav kakav želim. Ti su mi kostimi najdraži.

Eva: U polufinalu sam imala obučene bijele dimije i bijeli kostim od dva dijela. Dimije sam kupila u dućanu, a kostim sam bila dobila za Božić. To je jedini kostim koji za sada imam. Za finale sam posudila kostim iz škole. To je bio crni šos i zlatni dvodijelni kostim.


Je li se što promijenilo u vašoj tjelesnoj kondiciji od kad ste se počele baviti ovim plesom?

Eva: Primijetila sam da su mi se ojačali trbušni mišići i općenito se bolje osjećam u svojem tijelu. Nekako ženstvenije i gipkije.

Marinela: Promjenilo se, naravno! Od kada plešem puna sam energije, snage i ne umaram se više nakon par stepenica. Volim biti uvjek u pokretu, a upravo zahvaljujući plesu, ne samo da sam u dobroj kondiciji, već se promjenio i moj način držanja i hodanja.

A u odnosu vaših prijatelja i poznanika prema vama?

Marinela: Moj odnos s prijateljima je uglavnom ostao isti, ponosni su na mene, podržavaju me, i od njih dobivam samo pozitivna mišljenja. Sada, osim naših razgovora o općenitim stvarima, tu je i nezaobilazna tema ples, što mi je veoma drago, jer volim da su uvjek uz mene i da su mi podrška kao i do sada. No, u širem krugu poznanika koji puta se zna naći i netko tko ne razumije o kakvom se plesu radi, pa “doleti” i koja neslana šala, ali ništa negativno, uglavnom sve simpatično i smješno, što prihvatim svaki puta, jer odmah shvatim to zna, a tko ne zna što je to trbušni ples.

Eva: Većinom su komentari koje dobijem pozitivni. Svi imaju već neku predodžbu o trbušnom plesu, zvuči im zanimljivo i egzotično, ali ne znaju mnogo o tome pa postavljaju mnoga pitanja.


Kakvo je vaše mišljenje općenito o trbušnom plesu u Hrvatskoj? Izvan granica naše države?

Eva: Vidim da je taj ples postao dosta popularan u Zagrebu u posljednje vrijeme. Postoji puno tečajeva na raznim mjestima, i stvarno mnogo cura pleše. Mislim da je i izvan Hrvatske postao popularan i da se širi. Usprkos tome, mnogi ljudi još ne znaju kakav je taj ples i imaju neke netočne predrasude o njemu.

Marinela: Trbušni ples u Hrvatskoj, po meni, još uvjek nije dovoljno popularan, a isto tako su ljudi nedovoljno informirani o kakvom je plesu riječ. Ovdje u Hrvatskoj postoji mnogo škola trbušnog plesa, koje su počele sa radom unazad par godina. Nažalost, u nekima se sve svodi na sami tečaj i korake, a po meni je potrebno mnogo više raditi na edukaciji o samoj biti trbušnog plesa, o njegovoj stvarnoj umjetničkoj strani, jer jedino tako se ističe njegova prava vrijednost. U nama bližim državama, mislim da je situacija vrlo slična kao i kod nas, ali ipak u nekim se zemljama taj ples poštuje kao tradicionalan te je vrlo cjenjen. To su uglavnom zemlje odakle sam ples i potiče, tako da je velika razlika u odnosu na zemlje u koje je ples stigao.

Kako se osjećate kao Miss Orijenta? Što vam je za sad donijela ova pobjeda?

Eva: Pobjeda me iznenadila jer je na nastupu bilo cura koje plešu duplo dulje od mene, a i neke su plesale težu koreografiju. Naravno da me razveselila i moram priznati da sam ponosna na sebe, a i moja okolina je. Osim vrijednih nagrada, donijela mi je neki osjećaj zadovoljstva i uspjeha.

Marinela: Osjećaj je predivan, zadovoljna sam učinjenim, i nadam se da ću narednom razdoblju još i bolje dokazati kako se moj trud isplatio, te sačuvati ovu svoju titulu u najboljem svijetlu. Pobjeda mi je donjela, osim, naravno, nagrada koje sam osvojila, mnogo poticaja za dalje i vjeru su sebe.

Što vas čeka u idućih godinu dana kao nositeljice kruna?

Eva: Čekaju me radionice s Karolinom, koje sam osvojila, i besplatni satovi u školi, i svemu tome se baš veselim. Inače, mislim da mi se život neće baš puno promijeniti.

Marinela: Prvo me očekuju radionice s Karolinom, koje jedva čekam, jer želim učiti i napredvati. A nadalje su mi planovi što više raditi na sebi, na pokretima, na osobnosti, ići na što više radionica, nastupa, kao i putovati sa školom, te upiti što više znanja kako bih na sljedećem natjecanju, kad predajem svoju krunu, pokazala koliko se može napredovati u godini dana.

Želite li još nešto dodati?

Marinela: Želim zahvaliti svojoj voditeljici Tyri koja mi je od samog početka bila uzor, koja se trudila da mi prenese što više svoga znanja, da me zadivi svakim svojim pokretom i nastupom. Isto tako zahvaljujem Zuzani koja u sklopu svoje škole svakoj polaznici da šansu da se izdvoji i pokaže koliko se trudi. Lijepo je od takvih umjetnica biti zapažen, a još više uživati s nijma u ovoj predivnoj umjetnosti plesa.

Eva: Svima bih preporučila da s prepuste užitku plesanja trbušnog plesa! 


Hvala vam na odgovorima! Želimo vam još puno užitka u plesu i veselja u daljnjem usavršavanju.